Monolozi i Recitacije

Visoko.co.ba: Tri velika poraza moje zemlje na Bilinom Polju!

Nema rijeèi u bosanskom jeziku kojima bih mogao opisati gorèinu svega
što sam vidio prije, za vrijeme i poslije utakmce Bosna i
Hercegovina-Grèka. Nakon velikog razoèaranje što nismo pobijedili
Moldaviju, zemlju poznatu samo po lijepim djevojkama koje su radile u
noènim barovima širom Bosne, svi smo oèekivali i potajno se nadali
pobjedi nad Grèkom u Zenici koja bi nas ostavila u životu i dala nam
nadu da ipak možemo otiæi na Evropsko prvenstvo 2008 godine.

Cijeli
dan u Zenici sam proveo u društvu svog prijatelja Haruna Bošnjaka sa
Radija Zenit i Emira Hadžihafizbegiviæa poznatog BH glumca i dokazanog
navijaèa naše reprezentacije. Prvo smo bili malo u hotelu gdje su
smješteni reprezentativci, a zatim smo otišli na Iftar kod Salèinoviæa
pa na stadion. U samom hotelu vidio sam da adrenalin nije onaj kakav bi
trebao biti pred jednu ovakvu utakmicu. Da li je bio razlog oproštaj
Barbareza, loša igra u Moldaviji ili nešto treæe nisam znao, ali po
nekoj intuiciji znao sam da nije dobro.

Scena prva:

Nakon
Iftara krenuli smo iz centra grada put stadiona, lijepa atmosfera, sve
je u žuto-plavoj boji, èak malo i ljepša atmosfera nego ranije jer nema
puno pijanih navijaèa koje utakmica puno i ne zanima, valjda zbog
Ramazana koji se u Zenici ipak poštuje. Pored nas proðoše momak i
djevojka sa nacionalnim obilježijima i dresom NK Željeznièar. Malo
zatim proðoše i šestorica momaka u Èelikovim dresovima i sa ciglom u
rukama. Kaže mi Harun sad æeš vidjeti belaja!? Potpuno zbunjen ga
gledam i kontam, kakav sad belaj!? Svi smo tu radi reprezentacije,
danas svi navijamo za istu ekipu, ne vidim nikakve Grke oko nas. Ne
znaš ti koliko u Zenici mrze Želju i Sarajevo….ja opet naivno mislim
u sebi ne igraju danas Željo i Sarajevo, a ni Èelik. Jasno mi je da nas
razvrstavaju kao stoku u bošnjaèke, srpske i hrvatske torove, ali šta
je sad ovo!? Nisam ni prestao razmišljati, a ispred restorana Dubrovnik
nadomak stadiona grupa je sustigla djevojku i momka koji su eto bili
krivi samo zbog Željinog dresa i potpuno nepravedno 6:1 ubiše hljeb u
èovjeku uz psovanje sarajevske majke i povike skini dres. Nakon
batinjanja odnekle se pojavila i policija, a “hrabri” napadaèi su se
razbježali. Prišli smo momku da mu pomognemo i pokažemo put do hitne
pomoæi, a on jadan sav zbunjen nam kaže da ima epilepsiju i da sada ne
zna šta da radi i da nema pojma zašto je napadnut ne znajuæi da smo mi
stoka koja se dijelimo i mimo nacionalnih torova. Doðeš da navijaš za
svoju reprezentaciju i premlate te tvoji sunarodnjaci možda èak i iz
istog ranije pomenutog nacionalnog tora.

Bio je to prvi poraz moje zemlje tu noæ!!!

Scena druga:

Ušli smo na stadion…
Kad
smo jadni sami od sebe i kada se dijelimo po raznim osnovama onda smo
bijedni i u oèima ruskih sudija. Logièan slijed stvari je prepisani
scenario kao protiv Maðara, prvo nepostojeæi jedanaesterac za Grke,
zatim crveni karton Saši Papcu što je u konaènici znaèilo blamažu i
sramotu od 0:4. Veæi poraz od 0:4 je policijsko marisanje najveæe
reprezentativne navijaèke skupine, klupski neoptereæene, poznate kao
BHFanaticosi koji nam svojim transparentima poruèuju “Od Drine do Une,
od Save do mora” i tako razbijaju torovske ograde, a to izgleda nije
dugorièni interes onih koji se bogate i lakše funkcioniraju samo dok
nas dijele po imenima . Niko me ne može ubjediti da to nije ranije
naruèeno od ljudi koji veæ godinama uništavaju našu reprezentaciju i
ljudi zbog kojih u reprezentaciji ne igraju ni Barbarez ni Salihamidžiæ
ni svi oni kojima su tražili novac da bi nastupali za svoju zemlju.
Zbog tih istih u Savezu nam umjesto Sušiæa, Osima, Hadžibegiæa, Tucea,
Halilohodžiæa, Bajeviæa, Kodre i drugih velikih imena sjede bezveznjaci
koji jedva i poznaju pravila nogometne igre. Na kraju sramote oèekivao
sam da Sliškoviæ na press konferenciji konaèno podnese ostavku zajedno
sa ostalim svojim mentorima, ali umjesto toga on se pojavio kao žrtva
koja nakon svakog poraza ima samo jedno opravdanje….”meni se skandira
Baka ustašo”….

Bio je to drugi poraz moje zemlje te noæi!!!

Scena treæa:

Dok
je trajala press konferencija i dok su neki novinari pravdali
Sliškoviæevih 0:4 prikazujuæi njega kao žrtvu (èast Kemi Ahmetoviæu sa
FTV, koji ga je pitao zašto ne podnese ostavku zbog sramote), kroz
prozor sam gledao okršaj policije i BH navijaèa na zenièkom bulevaru.
Mislio sam da nakon dva razoèarenja nema mjesta za treæe. Meðutim danas
u novinama i na internetu gledam sliku koju je objavio “Reuters”. Na
slici vidim Ismeta Tursiæa poznatijeg kao Ventola, bosanca iz Švedske
kojeg sprovode specijalne policijske snage u obilježijima zemlje iz
koje je protjeran, bosanca kojem su èetnici ubili oca, bosanca koji je
jedan od osnivaèa BHFanaticosa, koji je namjenski radi reprezentacije
svoje zemlje došao u BiH kako bi 40 sati sa ostalim najvjernijim
Fanaticosima autobusom putovao do Moldavije i nakon toga bio u Zenici i
doživio da ga policija njegove zemlje tuèe samo zato što voli svoju
zemlju.

To je bio treæi poraz moje zemlje, ali sam tada nekako
osjetio i ponos jer sam znao da Ventola nije sam i da nas ima dovoljno
i svakim danom sve više i da neupitno dolazi trenutak kada æemo srušiti
nacionalne torove i one koji profitiraju na razlièitosti naših imena.
Siguran sam da æe doæi vrijeme kada se neæu morati bojati što navijam
za Èelik, Sarajevo, Želju, Zrinjski ili Široki kada krenem na utakmicu
reprezentacije i zemlje koju najviše volim jer æu tada biti u masi
BHFanaticosa, ljudi koji poznaju samo jednu podjelu za i protiv Bosne i
Hercegovine, a ovi koji su trenutno u Savezu oni su sigurno protiv.
Sinoæ u Zenici možda jesmo izgubili bitku, ali dugoroèno gledajuæi rat
ne možemo izgubiti!!!