Monolozi i Recitacije

…dodje mi da kazem ponekad. Nesto kontam o onim ljudima dole, o svim mojim komsijama i komsinicama, svoj onoj djeci… Pa covjece oni su sretni! Nisam vec godinam cuo da se neko od njih na nesto pozalio, osim ponekad na politicare, al’ onda svake cetiri godine odu dole do citaonice, i opet za iste glasaju. Nemaju para, ali i ne rade Bog zna nesto. Za ono malo sto rade dobiju dovoljno da kako tako izdrzavaju svoju porodicu, obezbijede djeci da zavrse srednju skolu, a onda i oni u zivot svojih roditelja. I tako iz generacije u generaciju. I uvijek nasmijani, svaka druga je neka sala, provala, vic…
A ja, koji me je djavo tjer’o na sve ovo? Nekako, kad se okrenem i pogledam iza sebe, vidim da sam vazda bio nesto naopak, svi na jednu stranu, a ja na drugu. Pocelo je vec u osnovnoj, nastavilo u srednjoj, a poslije je vec bilo kasno. I dok su moji vrsnjaci u komsiluku trazili sebi zene, ja sam gubio vid za knjigom u nekakvoj ciganskoj zemlji, k’o fol da se stekne neko znanje. I hajdi eto nek’ sam, al’ sto se nisam k’o coj’k nakon zavrsetka faxa vratio kuci, uletio u neku banku, im’o platu “k’o hadzija” (tako kazu moji vrsnjaci, komsije), ozenio se… Sad bih vec mozda i mali/mala bio/bila na putu i i ja bih se pridruzio ostalim mladim ocevima moga komsiluka.
Al’ nisam, i iz zemlje cigana evo me u zemlji fast-food-a (to mi je nekako najupecatljivije ovdje), jos uvijek gubim vid, jos uvijek ne spavam, jos uvijek sam pod pritiskom uspjeha, i jos nisam nista naucio. Sad znam sta znaci ono “sto vise znas, sve vise znas da ne znas”. Zalosno ili ne, ali davno sam izgleda presao crtu koja je oznacavala granicu izmedju svijeta gdje sam ja i onog svijeta u kome su Mire, Nedzo, Senad, Elvir…
I kaze moj babo Muhamed kad ga pitam sto su oni tako sretni a nisu vidjeli dalje od Tuzle, a ja ovako samo nesto razmisljam, ganjam ovo, ganjam ono, brinem se: “Eee, tvoj problem je sto si puno vidio, i zbog toga puno i zelis. Oni su vidjeli malo, skoro nista, i zato su s ono malo sretni. A ti, duboko si sine zagazio da bi se sad vratio tamo gdje su oni. Nego guraj tocak naprijed i ne okreci se puno, samo ce te usporiti.”