Moram

29 January, 2007 (21:49) | Monolozi

Sad vidim da… Istina boli… Da hoce bar zaboljeti do te mjere da se nesto pokusa promijeniti. Na sve ove silne komentare mogao bih odgovoriti sa jos istine, ali ne bih to bio ja. Jer, i mene ta istina boli, iako nisam dio nje, ona je dio mene. To je moj narod, moji ljudi. Napisao sam prosli post jer sam se bojao da bi neki drugi ljudi mogli ispastati zbog mojih razmisljanja i pisanja. Sada sam se uvjerio da sam ja jedini okrivljeni i zbog toga mi je drago. Od svih komentara na proslom postu, samo jedan je dopr’o do mene, i o njemu sam razmisljao. Lahko je pogoditi da je to onaj koji se dodirnuo moga vjerovanja. Vratio sam se nazad i preispitao sam svaku recenicu i povezanost sa mnom. Zato cu zamoliti osobu koja ga je napisala da se javi na email, i tamo mozemo diskutovati, i ja cu joj dati odgovor. Ako ga ovdje napisem, onda bi to moglo biti nepotrebno pricanje o sebi i svojim vjerovanjima i stavovima.
Zelio bih samo da, svi oni koji jos nisu, pokusaju shvatiti smisao bloga kao medija. Neka mi neko navede ime jednog covjeka, sa kojim se svaki drugi covjek slozio u vezi sa svakom stvari, problemom i misljenjem, i ja cu odmah odustati od pisanja, i razmisljanja uopste. Uzecu procitati sta je taj covjek mislio i napisao, i gotova stvar. Dokle god ne budete mogli imenovati jednog takvog, a ne slazete se sa mnom, ostaje vam ili da ne citate ovaj blog, ili da poslije citanja prihvatite da nam se misljenja razilaze, sto je sasvim normalna pojava. Ah da, imate i ovu opciju - nadjite nekog hackera i neka mi unisti blog. Samo, uvjeravam vas da ce to biti samo privremeno rjesenje.
Ne znam kako to da opisem, ali imam osjecaj da je nekim ljudima moj blog postao vazniji nego sto je samom meni. Ova stranica je samo jedan mali dio moje svakodnevnice, slicno kao neki hobi, mada ne mislim ni da ima vaznost jednog hobija. S druge strane, za neke druge ljude, ljude koji me nikada nisu sreli niti progovorili sa mnom, ova stranica sam ja, sve sto znaju o meni. Sami nastavite ovo razmisljanje… vidjecete da ima logike. Na kraju prosudite koliko mozete reci o nekome na osnovu 40ak napisanih stranica.
Jos ovo. Da sam imao za cilj kritikovati, bljuvati, lagati, mislite da bih gore desno napisao svoje ime i prezime, i dao email da me se moze kontaktirati. Hajdi eto ovo ime i prezime pripisite mom egoizmu, ali sto email? Ah da, pa i u njemu ima ime i prezime. Kako god, vise volim da se zovem damir nego anonymous.

 

Dodaj komentar