Monolozi i Recitacije

Ne… Ja ne znam kao Djole pisati kako ne volim Januar. Ja ne volim ni ovaj Februar, a necu izgleda ni Mart koji je tu, evo, pred vratima, samo sto nije presao prag… Ne znam vam reci ni da mi ostavite bagrenje na miru… Vi ne znate moju lepu Protinu kci…
Djole […]

Ako se ne desi nesto nepredvidjeno, necu pisati do maja mjeseca. Kao pravi Don Kihot, pravim jos jedan juris na vjetrenjacu zvanu doktorat.
Blog je poceo da zalazi u neke sfere moga uma za koje nije bio predvidjen. Samim tim naveo me na razmisljanja o stvarima za koje sada nemam vremena. […]

Jutros citam kako je neki lik iz cista mira zapucao u trznom centru u Salt Lake City-u, ubio petoro, ranio jos nekoliko ljudi. Kontam, ja lude zemlje, ma nije ni cudo, jebu ih u zdrav mozak, od kolijevke pa do groba. Govorim sebi, tako ti se bezze moze desiti, […]

Sjetih se danas one enciklopedije citane pod svijecom, dok su okolo bijesnile ratne strahote. Zvala se “1000 zasto, 1000 zato”. I vratih se tako par godina unazad, i skontah koliko se, u medjuvremenu, u mojo glavi, rodilo ovih “zasto”, bez onih “zato”:
Zasto vise ne smijem, ne mogu, nisam, ono sto […]

Danas sam poceo citati Sveske (sabrana djela) od Ive Andrica. Kada sam na 38. stranici naisao na ovo, nisam mogao vjerovati:
“U Gracanici imaju elektricno osvetljenje samo do 11 cas. noci. Struju dobijaju iz Doboja. Nedavno su se obratili nadleznoj vlasti u Doboju da im se da struja do 12 sati. Dobili […]

Bio si, i ostao, moj jedini uzor medju zivim ljudima, sve ono sto bih zelio biti… Ostaj mi zdrav i ziv jos puno godina, jer jos mnogo toga od tebe imam da naucim… Sretan ti rodjendan, stari…
 

Bio je April…
Sjecam se onog vojnika JNA, koji je, par mjeseci ranije, za neku televizijsku postaju, dao onaj poznati odgovor na pitanje protiv koga i zasto ratuje. Taj golobradi mladic je rekao: “Koliko ja kuzim, ovi kao hoce da se otcijepljuju, a mi im kao nedamo”. Upravo toliko je […]

Ovu pricu sam zadnji put davno pricao, i bio sam je gurnuo u neki daleki kutak moje svijesti, ili potsvijesti, ili, ako hocete, nesvijesti.
Imao sam nekih cetiri godine. Bila su to vremena kad je Titova smrt bila vec odavno zaboravljena da bismo zalili, a nacionalizam jos nedovolljno rasplamsan da bismo […]

Bilo je to jedne godine, godine kao i svake druge, ni po cemu posebne, ni po cemu bolje, ni po cemu gore…
Nakon sto je djecak saopstio svoju odluku roditeljima, nastala je kratka tisina, tisina koja uvijek vise govori od svih glasova svijeta. Iako mozda nije zelio da mu sin ode, otac […]