Zivot kroz matematiku
Bila si jedina invertibilna matrica u cijelom mom vektorskom prostoru. Svim drugima determinante su bile jednake nuli, dok su vektori koji su oznacavali tvoje sfere bili jednaki savrsenstvu. Gledao sam kako “Markovim procesom” postajes sve ljepsa i zanimljivija, i nadao se da cemo nekada uspjeti osnovati svoj sistem jednacina…
A onda je naisao on. Glupi polinom, ne treceg, ili cetvrtog, vec petog reda. Bio sam spreman na sve. Htio sam prvo da ga kvadriram, pa onda da ga kubiram. Onda sam se sjetio da mu mozda samo trebam izvaditi korijen, ili ga mozda podijeliti. Bilo sto, samo nisam mogao dozvoliti da se pomnozite. Nisam uspio…
Sad mi je drago sto sam shvatio da ste zapravo isti, dva opadajuca geometrijska niza. Zato sto ste opadajuci, a uz to jos i geometrijski, brzo cete konvergirati k nuli. Pa jos kad se pomnozite, samo cete ubrzati svoju propast. Zao mi je samo sto vam je limit u nuli, volio bih da zavrsite u minusu.
A ja, iako dosta sporiji, aritmeticki niz, ipak sam rastuci. I dok vi konvergirate k nuli, ja polahko, ali sigurno, divergiram u beskonacnost…
Dodaj komentar