Gotovo je
Ispiti su zavrsili, konacno. Kad se okrenem i pogledam ovih deset mjeseci iza sebe… odmah vratim pogled nazad. Bilo je gadno. Toliko neprospavanih noci, toliko stresa, toliko brige, mislim da nisam nikad prije dozivio. Sad je gotovo. U vezi sa skolom i stipendijom, ja vise nista ne mogu uraditi, na njima je. Meni je ostalo da molim Boga da mi da ono sto je najbolje za mene, pa sta god to bilo.
Imam jos nesto papirologije srediti prije nego napustim Rochester. Sutra letim za NYC, bicu do ponedjeljka. Sljedece sedmice malo do Binghamtona i malo do Fikreta na pastrmku. A onda, ako Bog da, u nedjelju 20. maja, kuci. Da i to vise docekam…
A dole, dole me cekaju dobro poznata lica, dobro poznata kuca, soba, dvoriste. I za par dana ce biti kao da nikada nisam otisao. Bice kao da nisam zadnjih sest godina proveo daleko od tog mjesta sto je lijepo kao nijedno drugo, sto mirise i zvuci kao nijedno drugo. Bice…
Dodaj komentar