Kako sam je zaprosio

3 September, 2007 (16:26) | Monolozi

Bilo je more… i bila je plaza… i noc… i pun mjesec… I cuo se sum talasa, te noci, deset minuta do ponoci, dan prije njenog rodjendana, dok sam, vodeci je, trazio pravo mjesto na plazi. U ruci sam drzao vrecicu ciji sam sadrzaj pazljivo skrivao, a ona se vjerovatno pitala sta li sam sada smislio. Ni sanjala nije…

Nasavsi odgovarajuce mjesto rekoh joj da legne, da zazmiri, i da se zakune da nece gledati. Obecala je. Do ponoci sam imao jos par minuta pa sam se dao na posao. Iz vrecice sam izvadio onoliko svijeca koliko je godina trebala napuniti te noci i poredao ih u krug oko nje. Tog dana sam molio Boga da smiri vjetar koji je prethodnih dana puhao i da dozvoli mojim svjecama da odigraju svoju ulogu u predstavi samo za nju izreziranoj. Udovoljio mi je. Sada vec poprilicno vrelim upaljacem palio sam i zadnju svijecu dok su kazaljke sata hitale jedna drugoj u zagrljaj. Eto ga, pozornica je bila zavrsena. Gledao sam je kako zmiri u tom vatrenom krugu i pitao se sluti li, sluti li bar malo…

Rekao sam joj da ustane i da otvori oci. Sijala je. Bila je bez rijeci, a ja sam joj, sada vec u drhtavici od uzbudjenja, rekao da ponovo zatvori oci. Ako je sve do sada i mogla da nasluti, ovo sigurno nije. Iz dzepa sam izvadio kutijicu s prstenom, pazljivo je otvorio i kleknuo pred nju. “Otvori oci”, rekao sam. Pogledala me, dok je otsjaj jedne od onih svijeca lagano poigravao na njenim zjenicama. “Hoces li se udati za mene”, pitao sam glasom drthavijim nego ikad. Izraz na njenom licu, sjaj u njenim ocim, osmijeh, to ne mogu opisati sve da znam jezike nebeske. Kimala je glavom, u znak potvrde, u nemogucnosti da izgovori odgovor. Zagrlila me i izgovorila jedno najsladje “Hocu”, koje sam ikada cuo. To “hocu” jos i danas odjekuje u mojim usima, i odjekivace dovijeka…

Sada nas dijeli okean, bar u ovom prostoru kojeg vecina ljudi smatra jedinim stvarnim. U takvom prostoru jos se i moze reci da je daleko od mene. Ali u prostoru gdje ja obitavam, ona je tu, tik uz mene, i tamo, sem nje i mene, nista vise i ne postoji…

Komentari

Komentar od nine
Datum: September 3, 2007, 4:49 pm

cool…
da evo prvi cestitam i pozelim vam puno srece..

Komentar od Senad
Datum: September 3, 2007, 5:06 pm

Ode još jedan…

Komentar od divlji-andjeo
Datum: September 3, 2007, 10:24 pm

Sretno i sve najbolje.. Uh kako fino napisano i opisano..
Docarao si nam tako da sebi mozemo stvorit` sliku.. predivno
Uhhhh :(

Komentar od iksc
Datum: September 4, 2007, 8:20 am

svaka cast…nisam odavno procitao nesto ovako lijepo…nek vam je sa srecom…

Komentar od Herceg
Datum: September 4, 2007, 9:22 am

Nenadjebivo! :D

Komentar od Bakir
Datum: September 4, 2007, 11:23 am

Da ne ponavljam Hercegove riječi, samo jedno sretno od mene… :)

Komentar od kontrash
Datum: September 4, 2007, 12:49 pm

Sretno .. a vjerujem da se ove senadove slutnje nece obistinit u potpunosti ;)

Komentar od divlji-andjeo
Datum: September 4, 2007, 8:13 pm

Mislim da je svako na svoj nacin romantican, neko na ovaj a neko na onaj nacin.
Slabo je onih koji to nisu, samo trebaju znati iskoristit` to u datom trenutku..
Ehh voljela biH naici i ja na nekog ovako romanticnog… ;);)

Komentar od jasmin_m
Datum: September 12, 2007, 9:11 pm

Selam dame, da ti cestitam i pozelim vam sve najbolje, ujedno Ramazan Serif Mubarek Olsun…

Komentar od darkangel
Datum: September 15, 2007, 12:05 am

Ehh, Elma, ja sam vec jedan, slican, komentar ostavila …
Kad bih nasla jednog takvog…ali nema :S

Komentar od HASIBA
Datum: November 15, 2007, 2:39 pm

BAŠ SI LIJEPO SASTAVIJO SVAKA ZI ČAST.NISAM VIDJELA NIKOG POPULARNOG KAO ŠTO SI TI DAMIRE.SVAKA TI ČAST.

Komentar od HASIBE
Datum: November 15, 2007, 2:42 pm

BAŠ SI LIJEPO SASTAVIJO SVAKA TI ČAST.NISAM VIDJELA NIKOG POPULARNOG KAO ŠTO SI TI DAMIRE SVAKA TI ČAST

Dodaj komentar