Nedostajes mi…
Znam, nijedan vjetar u ledja ne traje vjecno. Uvijek tu neki zalutali djavolak, onako, cisto iz dosade, reklo bi se nehoticno, da niko ne vidi, vrhom repa, zakrene putokaze zivotne. Naletjecemo vjerovatno i mi na jednog takvog, razbarusenog, krvavih ociju, kao u kurjaka dok preza svoju sljedecu zrtvu. I dok nam bude pokusavao zamesti, u nanosima nevolja, od Boga za nas ugazene prtine srece, uzecu te u narucje i, prkoseci zloj sudbini, nositi u krajeve tople. I najvece mecave zla nece me natjerati da ustuknem nazad, ni koraka… Za tebe i mene nazad vise ne postoji…
Ne sreco moja, nije ovo poziv u pomoc. Ovo ti samo, dok se utapam u dubinama uma, pokusavam kaz’ti da mi falis, i da voljecu te vjecno, vise od svega, svakim danom sve vise…
Dodaj komentar