Monolozi i Recitacije

…79, 78, 77, 76, 75, 74, 73, 72, 71, 70, 69, 68, 67, 66, 65, 64, 63, 62, 61, 60, 59, 58, 57, 56, 55, 54, 53, 52, 51, 50, 49, 48, 47, 46, 45, 44, 43, 42, 41, 40, 39, 38, 37, 36, 35, 34, 33, 32, 31, 30, 29, 28, 27, 26, 25, 24, 23, 22, 21, 20, 19, 18, 17, 16, 15, 14, 13, 12, 11, 10, 9, 8, 7, 6, 5, 4, 3, 2, 1, 0.

Sad ce to proci… Sta je 80 dana cekanja u poredjenju sa samo jednom sekundom provedenom s tobom…

Ubise me ove “single-peaked preferences”, a sutra me ceka kamen. Sve se, kazu, desava s razlogom, pa je valjda tako i sa mnom…

Cudne su petrolejke koje osvjetljavaju drumove zivotne, cudni su i sami drumovi. Ne zna insan sta ga na kojem drumu ceka, pa sve onako nasumice, na svakoj raskrsnici, po nekoj samo njemu poznatoj brojalici, izabire put, glumeci da poznaje sve mape vasione. A u dusi strah od kojeg se drhti, bojazan od puteva pogresnih. Neka insanu, ohani! Hica nikome dobra nije donijela…

Volio bih da imam gusto ispletenu mrezu za misli, pa da mi nijedna ne pobjegne dok lovim u dubinama uma. Tada bi se mozda i moglo reci nesto povezano. Ovako, temu i ideju ni sam pisac ne zna…