Monolozi i Recitacije

Odrastao sam uz price o Divljem Zapadu. Prva knjiga koju je otac za mene posudio iz gradske biblioteke zvala se “Buffalo Bill i Risovo Oko”. Divio sam se nacinu na koji su zivjeli Indijanci. Kauboje nisam volio, osim ako su bili dobri prijatelji s Indijancima (Buffalo Bill, Old Sutherland). Zamisljao sam sve prerije, indijanska sela, vigvame, bizone, tomahavke, lukove i strijele, lule mira, a nesto kasnije i pokoju skvo ;). U djedovom dvoristu, odmah pored cesme, bila je jedna breza stara. Cesto sam se penjao na nju oponasajuci pokrete Winnetou-a. Jedno vrijeme sam cak bojkotovao i normalno trcanje, prakticirao sam ono Winnetou-ovo (jedan kraci korak pa jedan skok, kraci korak, skok…). Prvi luk, iako djelo ocevih ruku, poceo sam koristiti vrlo rano, a oduvijek sam imao zelju da sam napravim pravi tomahavk. Svoj tamniji ten u masti sam volio pripisivati genima nekog mog pretka Indijanca. Bilo je lijepo sanjati.

Neki dan s jednim ovdasnjim Bosancem krenem u indijanski rezervat nedaleko od Rochestera. Naime, u indijanskim rezervatima nema poreza, pa su stvari dosta jeftinije nego van njih. Ovaj Bosanac redovno tamo ide po cigare (duplo jeftinije), a cim sam cuo rijec Indijanac, nisam mogao odoljeti iskusenju. Ako nista, pomislih, konacno cu posjedovati pravi tomakavk.
I vidi cuda, prerije, sume, potoci, sve je kao iz onih mojih knjiga. Ali samo to. Bizona vec odavno nema, iako mi nije bilo tesko zamisliti ogromna krda kako jure prelijepim prostranstvima. Vigvama, kazu, ima jos u ponekim zabacenim dijelovima (ja ih nisam vidio). Tu su uglavnom neke ruzne kucice, ili kamp prikolice, Indijanci kratko osisani, u farmerkama i duksericama. Nema onog duha, one hrabrosti, onog ponosa zbog kojeg sam jako zalio sto nisam rodjen kao Indijanac. Nakon prebiranja po kojekakvim “suvenirima”, za koje bi i slijepac prepoznao da su fabricki, i konstatacije da tomahavka necu naci, uzeh nekakav “bad dreams catcher” (par peruski ispleteno oko parceta krzna) od dolar i po, cisto da se ne vracam praznih ruku

Da li je kriv bijeli covjek? Da li su krivi sami Indijanci? To sad vise i nije vazno. Znam samo da bi se Winnetou postidio sto je Indijanac da vidi ovo sada. Pozelio bi da ga Manitu iste sekunde uzme sebi u vjecna lovista…

Haugh!