Monolozi i Recitacije

Prica mi jednom moj jaran M o razgovoru sa svojim komsijom (inace stariji covjek). Prica im je nekako skrenula na temu o vjeri, o Islamu… Jaran inace praktikuje vjerske objede i zna dosta stvari o tome. Mislim da se cak vracao s dzume kad ga je sreo. I tako u razgovoru, izmedju ostalog, kaze njemu komso: “Pa bolan M, ti si covjek intelektualac, zavrsavas fakultet eto, a vjerujes u Boga!!! Hej, fakultetski obrazovan a vjeruje u Boga! Pa dje to ima?!”

Ne znam sto sam se sad toga sjetio…

Mozda meni ne treba biti cudno da covjek jede, ode od stola i legne spavati, a na stolu ostavio i hljeb i mrve, i prljave tanjire, i one koje nije ispraznio, i kutiju s kajmakom otvorenu, i viljusku prljavu. Mozda ba i ja nisam normalan kad mi se zgadi kad vidim u covjeka na pisacem stolu sest prljavih casa, a on opet uzima cistu casu iz kuhinje i pravi sebi caj. A mozda i jest normalno da je covjeku toliko mrsko kuhati da 5 dana jede samo marmeladu.

Htio sam samo reci da nas ima svakakvih…

P.S. Da se ne zapitate zasto ne pisem ona “romanticna bikova sranja”, kako ih nazva neko u komentaru na prosli post, pisem, pisem. Samo, cita ih samo ona kojoj su namijenjena… Hajd’ uzdravlje!